

Uvijek kad netko izjavi ovakvu rečenicu, bilo na poslu, kod kuće, na radiju, vi zastanite i zapitajte se: je li to i VAŠA istina, je li to i VAŠ način razmišljanja?
Znat ćete odgovor, jer će vaše tijelo reagirati. Dat će vam neki signal. Ili trnce u tijelu ili lupkanje srca ili čudan osjećaj u trbuhu ili grlu i slično. Ako ste toga svjesni, ako prepoznajete znakove tijela, ako čujete sebe, vrlo ste intuitivni.
Mnogi ljudi su me pitali kako ja to sve tako brzo prepoznajem u sebi. Pa, jednostavno rečeno, slušala sam svoje edukatore, mentore i coacheve i primjenjivala što su mi govorili. A rekli su mi: „Kad netko nešto izjavi, stani, odslušaj i razmisli dijeliš li njihovo mišljenje. Ako ne, onda to nije tvoje uvjerenje. Ako nije tvoje uvjerenje i naročito ako ti ne koristi i ograničava te u nečemu, miči ga. Tehnike znaš ili ćeš naučiti.“
Neka uvjerenja sam brzo i lako micala, a neka, koja sam shvatila da sam prihvatila, ali shvaćam da me ograničavaju, rješavala sam uz pomoć NLP tehnika – postoje i druge tehnike, ali meni osobno najviše odgovaraju tehnike na mentalnoj razini. Moj um je poprilično analitičan i mora čuti razloge zašto mijenjamo način razmišljanja i što će nam to donijeti.
Znate, nekad ranije sam se osuđivala zašto moram na sve imati odgovor i zašto moram stalno postavljati pitanja kao što su: zašto ovo, zašto ono. I kad su mi neki ljudi govorili da zašto stalno analiziram, sramila sam se toga i padalo mi je samopouzdanje.
Ali, danas više ne. Dapače, sad sam zahvalna što sam dobila taj analitički um, jer mi pomaže da brzo prepoznam da nešto ne valja u nekom procesu i pomaže mi tražiti opcije novih rješenja. I pomaže mi da unaprijed preventivno razmišljam. Upotrijebila sam onu uputu: pretvorite svoje „mane“ u svoje prednosti.

NLP mi je dao znanje o tome da naše riječi i naša djela funkcioniraju prema malim programima u našim glavama. Pa tako sad imam znanje da se taj Metaprogram strategije uspjeha dijeli na: vizionare, operativce i analitičare (ako želite znati više o tome, kontaktirajte me i napravit ću edukaciju). Uglavnom, to znanje mi je dalo potvrdu da je sve u redu sa mnom. I da to što sam različita od moje trenutne okoline, ne znači da nisam vrijedna ljubavi. Da je to što nisam ista kao oni, prihvatljivo – ako nikome drugome, onda mora biti meni prihvatljivo – jer, takva sam, što da sad radim sa sobom, jedina opcija je prihvatiti samu sebe.
Svi su pričali o ljubavi prema sebi, pa sam se ipak odlučila za taj put. Prihvatiti i zavoljeti sebe. OMG, koliko puta sam požalila. Bilo bi lakše nešto drugo. Ovo je bilo kao da hodam bosa po stijenama, otvaraju se rane, krvare, a ja i dalje moram hodati po sitnim kamenčićima.
Jedan od sitnih kamenčića, koji bodu moje živo meso je bilo priznati sebi da kupujem ljubav i sreću. To sam shvatila kroz coaching sesiju, gdje me coach pitao tko sam ja kad imam novca i kako se ponašam kad imam novca. Shvatila sam da kad sam imala novca, ja zapravo nisam znala što da radim s njim i kupovala sam stvari sebi, za dom, prijateljima, obitelji. Veselilo me to. Bila sam… SRETNA.
I kako onda netko može reći da novac ne kupuje sreću?? Može. Svatko tko je probao taj osjećaj da ima više novca nego što može potrošiti, svatko tko je okusio financijsko obilje, a u istom trenutku je bio dovoljno svjestan da nije sretan – reći će da novac ne može kupiti sreću. I tu se može kod nekoga desiti prijelomna točka i to se može pretvoriti u ograničavajući način razmišljanja. I osoba može podsvijesno početi sebe sabotirati i blokirati si dolazak novca. Što se u jednom trenutku i meni desilo.

U meni se stvorilo ovo ograničenje: pa što će mi novac – vidiš da si XY osobi kupovala poklone pa te svejedno ne voli (znači, u mojoj glavi se stvorilo uvjerenje da se ljubav ne može kupiti). Zatim je moj unutarnji saboter zaključio da bez obzira što sam imala viška novca, nisam bila sretna, što znači da ni sada više ne moram težiti da imam puno novca , jer ionako neću biti sretna.
Zatim me moj mozak podsjećao da kad sam kupovala sitnice za kuću, kad sam si novcem kupovala cigarete, alkohol, izlaske, bila sam sretna u tom trenutku. ALI… to je nestalo kao kula od pijeska čim je zapljusnuo val, tj. problem s kojim se nisam znala nositi.
Takva ograničenja su po mom mišljenju najgora. Urežu se snažno u naše tijelo.
Image by Freepik
No, što kad bih vam rekla da samo zato što je jednom bilo taj rezultat, ne mora značiti da će opet biti tako?
Wauuuuu!!!! Ova je rečenica, meni osobno promijenila stav o vlastitim prošlim iskustvima. I rekla sam si: „Pa, da, pa tko kaže da će opet biti isto??? Pa, sad sam prošla brojne edukacije, coaching sesije, naučila sam nove vještine, kao što je upravljanje novcem, shvatila sam što bih s velikim količinama novca radila da ga imam, postavila sam životne ciljeve za što mi treba novac, naučila sam da ga ne trošim impulzivno i kad želim instant osjećaj sreće već sam naučila nositi se sa životnim problemima, s nepodnošljivim ljudima, s negativnim emocijama. Ostavila sam cigarete i alkohol, koji su mi ublažavali životnu bol (ne, nisam bila “kroner”, ne trebate ići u krajnost). Shvatila sam koliko obožavam novac, jer mi on tako pomaže da ja pomognem drugima, što mi je dalo osjećaj ispunjenosti. Waaaauuuuu, Andreja, novac ti treba za sreću!!”
Ali, sad je sve išlo iz nekog dubljeg razumijevanja. Iz nekih dubljih emocija. I sad sam opet sretna i ispunjena i opet mi novac dolazi.
Vidite sad zašto je moj analitički mozak super? Analizom same sebe i koliko sam napredovala u zadnje četiri godine je nešto najbolje što sam mogla napraviti za najvažniju osobu u mom životu – pokazala sam sama sebi Ljubav.