Kako da prestanete osjećati krivnju i strah oko novca?

Mnogi odrasli muškarci današnjeg doba su „emocionalno nedostupni“ i „ne znaju“ i ne žele pokazati emociju. Povuku se u sebe ili se udalje kad su ljuti/tužni/potišteni. A mi, žene, ih često optužujemo zbog toga. I tako im se i dalje javlja osjećaj krivnje.  

Moguće je da su odgajani na način da kad padnu im se reklo: „Ti si veliki dečko, veliki dečki ne plaču“ ili „Ne plači k’o curica“. I kad se toliko puta kroz život nešto takvo ponovi, u glavu muškog djeteta se urezalo da se emocije NE POKAZUJU. Ni na kakav način. Nikakve emocije. 

Ali… oni osjećaju, itekako. Najviše to vidimo kad komuniciraju s malim bebama ili životinjama. 

Dok je za žene normalno da pokazujemo emociju. Vičemo kad smo ljute, plačemo kad smo tužne i slično. Isto tako, ne rade to sve žene. Nekim djevojčicama je, također, bilo zabranjeno pokazivati emocije. Neke djevojčice se uspjelo toliko disciplinirati da su naučile obuzdati emocije do te mjere da im je teško išta osjećati.  

A neke djevojčice nisu uspjele naučiti kontrolu nad emocijama. I one u njima ključaju. A ako im je „zabranjeno“ pokazivati emocije, koje u njima ključaju, moguće je da unutar takvih žena emocije zakuhaju i pretvore se u bolest: štitnjače, karcinoma, problemi s plućima, žgaravice i slično. 

Sad su se, možda, kod nekih od vas javila sjećanja iz djetinjstva. Možda ste osjetili prijezir prema svojim odgajateljima. Možda tugu, neopisivu žalost. 

Voljela bih da kroz ovaj tekst upamtite i shvatite nekoliko stvari. Ako iskreno oprostite odgajateljima i iskreno počnete razmišljati na način da su radili najbolje što su znali, past će vam kamen sa srca. To, što ćete pokazati razumijevanje za njihove postupke, to ne znači da ih opravdavate i podupirete. Ovo je jedna od najtežih stvari pri osobnom rastu i razvoju. Podizanje sjećanja iz djetinjstva na površinu, suočavanje s njima i dan po dan razumijevanje za događaje i postupke i dan po dan OPRAŠTANJE.  

Sasvim je pogrešno, ako sami sebe uvjeravate da ste oprostili. A kad se sjetite nekog događa iz djetinjstva, osjetite tugu, ljutnju, strah ili krivnju. Moram vas razočarati. To je potiskivanje sjećanja i potiskivanje emocija. I samo ih gomilate u sebi. Kad tad će vam doći do grla. Do štitnjače.  

Rješenje je doista individualni ili grupni rad na sebi. A kao nagrada će vam se desiti lakoća, prozračnost, zadovoljstvo, milina, ispunjenost života. 

Morala sam pisati o tome malo opširnije, ( iako nije dovoljan jedan blog ), kako biste shvatili odakle dolaze „negativne“ emocije oko novca. 

KRIVNJU zbog potrošenog novca na sebe osjećate zato što općenito imate jak osjećaj krivnje. 

STRAH od nemanja dovoljno novca ili od neizvjesne financijske budućnosti osjećate zato jer općenito imate jak osjećaj straha. 

BESPOMOĆNOST što su vam primanja takva kakva jesu imate zato jer se općenito osjećate bespomoćnima. 

I sve to traje od malena. 

Znam, mnogi ćete reći da se bojite da ćete biti gladni, jer ste proveli djetinjstvo u ratu, kad nije baš bilo hrane. I to je toliko jak vlastiti doživljaj i urezao se toliko u vas, vašu krv, vaše žile, vaš DNK i vaš mozak, da mislite da se ne možete toga nikad riješiti. 

Ali, možete. 

Osobni rast i razvoj je za one koji žele isprobati da je moguće promijeniti sebe i svoj način razmišljanja. To je proces. On se ne događa nakon 5 razgovora s coachem ili nakon 2 mjeseca edukacije. Kod svakoga traje drugačije. Nešto možete naučiti u 2-3 mjeseca, ali primjena toga će trajati malo duže. 

Naime, EMOCIJE SU DIO UMA. Emocije i način razmišljanja su kao dvojajčani blizanci. Nisu isto, ali su jako povezani. Možemo razmišljati bez da osjetimo emociju. I možemo osjećati, bez da razmišljamo o tome. Ali kad osjećamo misao i kad mislimo emocionalno i još smo svjesni toga, tad vladamo sami sobom. 

Na primjer: možda osjećate krivnju što ste potrošili novac na sebe, jer ste čuli majku da prvo treba djeci kruh kupiti, a ne na gluposti trošiti. Ili imate neku sliku iz prošlosti kad ste vidjeli nekoga da je trošio na sebe, a njegovi ukućani su bili pokraj njega bijedni i vaš je mozak to protumačio kao da vi ne želite postati takvi. Ili imate neko vlastito iskustvo, koje biste nazvali „kiksom“ pa ste potrošili više nego ste trebali i onda zbog potrebe za osnovnim stvarima, morali ste aktivirati kreditnu karticu – i sad se bojite da bi se to moglo ponoviti, pa imate grižnju savjesti. 

Poprilično je kompleksna ova tema, ali može se riješiti. Možete prestati imati intenzivne negativne emocije. Zapravo, negativne emocije ni nisu negativne. Samo što plakanje, vikanje i slične emocije imaju popratnu tjelesnu senzaciju boli u tijelu, pa zato to zovemo negativnim. Ali, oni koji su spremni na osobni rast i razvoj znaju da kad se pojave „negativne“ emocije, da je tu još prostor za rad na sebi. 

Ne kažem da ćete prestati osjećati te negativne emocije kad počnete raditi na sebi. Daleko do toga. Već ćete naučiti kako da se lakše nosite s tim emocijama. Naučit ćete da ih smijete pokazati, naučit ćete kako se nositi s njima, a da vam ne unište dan, tjedan ili mjesec, naučit ćete da promjenom svojih misli, možete promijeniti i svoje emocije. 

Što bi u kontekstu novca značilo da kad shvatite, koje su to misli o novcu koje vas koče i kad saznate jednostavne načine kako da promijenite te misli, smanjit će se i osjećaj krivnje da trošite na sebe, smanjit će se i strah od nemanja novca i budućnosti i slično.  

Kad naučite prepoznati svoje „loše“ navike oko novca i shvatite da te navike dolaze od vašeg podsvjesnog načina razmišljanja o novcu, sve će se promijeniti.  

Neće odmah, ali s vremenom hoće….